Povremeno me kontaktiraju organizatori live (ne hibridnih) događaja i traže live streaming. Svi izlagači su fizički prisutni i ne treba im direktna komunikacija s publikom. Na pitanje koju streaming platformu bi željeli odgovaraju "Zoom" ili "Teams". Argumenti za taj odabir najčešće budu u stilu "to svi znaju" i "to svi imaju".
To nisu streaming platforme već konferencijski alati, odnosno alati za održavanje sastanaka (ono "Teams" i "Meeting" je clue). Iako ih je moguće koristiti za ovu svrhu, to sa sobom povlači određene nedostatke kojih ljudi često nisu svjesni a mogu prilično sniziti kvalitetu izvedbe.
-
Namijenjeni su za komunikaciju između sudionika, što u ovom slučaju znači sudionici si mogu međusobno smetati. Ako netko ima upaljenu kameru ili mikrofon ostali sudionici će osim našeg događaja vidjeti i čuti i njih. Ako mi imamo događaj uživo i Zoom koristimo samo za publiku mi to nećemo na vrijeme (ili uopće) primjetiti.
-
Otežavaju snalaženje. Čak i ljudi koji redovito koriste ove alate za sastanke se znaju zbuniti kada im iskoči slika neočekivanog sudionika, ne znaju kako uključiti/isključiti full screen ili promijeniti prikaz sudionika ili ne primjete da su slučajno uključili svoj mikrofon ili kameru.
-
Narušavaju privatnost. Ako imamo javni događaj na koji se gledatelji spajaju putem ovakvih alata, neki od njih će slučajno omogućiti ostalima da vide imena, e-mail adrese i slične podatke, a također i sliku i zvuk koji nisu željeli.
-
Nisu baš uvijek dostupni svima. Već sam spomenuo dva popularna alata. Postoji ih još nekoliko (iako me nitko nikad nije tražio streaming na Jitsiju ili Google Meetu). Što ako dio gledatelja koristi jedan a dio drugi? Ljudi najčešće nemaju mogućnost instalacije softvera na službena računala, pa ako trebate pratiti događaj koji se događa na jednoj platformi a vaša firma koristi drugu, čeka vas put u IT podršku.
-
Ograničavaju kvalitetu produkcije. Ovi alati imaju ograničene mogućnosti podešavanja slike i zvuka, optimizirane za korištenje uz web-kamere na laptopima/monitorima, dijeljeni ekran i slušalice ili mikrofone na stolu kraj nas. Također, kako su optimizirani za dvosmjernu komunikaciju stavljaju prioritet na latenciju naštrub kvalitete. U praksi to znači da kvalitetu slike i zvuka mogu smanjiti ovisno o kvaliteti veze pojedinih sudionika (gledatelja), količini gledatelja i opterećenju sustava, na što mi nemamo mogućnost kontrole.
-
Imaju tehnička i praktična ograničenja broja gledatelja. Osnovni Zoom paket ima ograničenje na 100 sudionika. Kada se taj broj popuni više ne pušta sudionike u meeting. To je dovoljan broj za većinu sastanaka, ali ne mora biti za publiku na većem događaju. Također, ako imamo 50 ili 100 sudionika to znači velike liste u popisu sudionika i u prikazu slika, pogotovo ako više sudionika ima aktivne kamere. To vrlo vjerojatno znači i smanjenje kvalitete slike i zvuka, pogotovo za sudionike sa sporijim vezama ili mobilnim uređajima.
Neke od ovih problema možemo riješiti pažljivim podešavanjem opcija, neke korištenjem dodatnog softvera ili hardvera a neki su nuspojava ovakvog sustava i ne možemo ih otkloniti.
Moja preporuka je svakako koristiti "prave" streaming plaforme, najpopularnije od njih su Youtube i Facebook, za koje vjerojatno svi znaju, a osim toga postoji još gomila besplatnih, naplatnih, prilagođenih za određene namjene (edukacija, kongresi, sport, glazba...) i s raznim funkcijama (automatska objava snimke po završetku prijenosa, ugradnja u vlasiti web, chat, kvizovi, ankete, ograničenje pristupa, naplata ulaznica..), a postoji i nekoliko domaćih proizvoda. Više o njima u nekom od sljedećih postova.